LAZA KOSTIĆ
- Spoiler:
- Rođen je 1841 god. u Kovilju, u Bačkoj, u vojničkoj porodici. Osnovnu školu je učio u mestu rođenja, gimnaziju u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a prava i doktorat prava na Peštanskom
univerzitetu. Službovanje je počeo kao gimnazijski nastavnik u Novom
Sadu; zatim postaje advokat, veliki beležnik i predsednik suda. Sve je
to trajalo oko osam godina, a potom se, sve do smrti, isključivo bavi
književnošću, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima.
Dvaput je dopao zatvora u Pešti: prvi put zbog lažne dostave da je
učestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na svečanosti prilikom proglašenja punoletstva kneza Milana. Kad je oslobođen, u znak priznanja, bude izabran za poslanika Ugarskog sabora, gde je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara Miletića,
živo i smelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i uređuje
„Srpsku nezavisnost“, ali pod pritiskom reakcionarne vlade morade
napustiti Srbiju. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru
i tu ostaje oko pet godina, kao urednik zvaničnih crnogorskih novina i
politički saradnik knežev. No i tu dođe do sukoba, pa se vrati u Bačku.
U Somboru je proveo ostatak života relativno mirno. Umro je 1910 god. u Beču.
Izabran je za člana Srpskog učenog društva 27. februara 1883, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909.
___________________________________
Među javom i med snom
Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
sta ti misliš s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i med snom!
Među javom i med snom
Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
sta ti misliš s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i med snom!